Rousset [ʀusε'], Jean, švicarski povjesničar književnosti (Ženeva, 20. II. 1910 – Ženeva, 15. IX. 2002). Bio je profesor književnosti na Sveučilištu u Ženevi 1953–76. Studijom Književnost baroknoga doba u Francuskoj: Kirka i paun (La Littérature de l’âge baroque en France: Circé et le paon, 1953) inaugurirao je koncept baroka u povijesnoj periodizaciji francuske književnosti te izložio četiri ključna kriterija baroknoga stila (nestabilnost, pokret, preobrazba, dekorativnost). Studijom Oblik i značenje (Forme et signification, 1963) dao je znatan prinos književnom strukturalizmu. Ostale značajnije studije: Interijer i eksterijer: eseji o poeziji i kazalištu XVII. stoljeća (L’Intérieur et l’extérieur: essais sur la poésie et le théâtre au XVIIe siècle, 1968), Narcis romanopisac: esej o prvom licu u romanu (Narcisse romancier: essai sur la première personne dans le roman, 1972), Njihove se oči susretnu: scena prvog pojavljivanja u romanu (Leurs yeux se rencontrèrent: la scène de première vue dans le roman, 1981), Intimni čitatelj (Le Lecteur intime, 1986).